
Istorija kluba FK “Željezničar” Doboj
Još davne 1933. godine, radnici željezničkog čvora u Doboju, okupljeni oko dva fudbalska kluba – “Ozren” i “Građanski”, donijeli su odluku da se ujedine i formiraju novi klub pod nazivom “Željezničar”. Prvu zvaničnu objavu o postojanju kluba, koji je okupljao radnike željezničkog čvora i naprednu omladinu Doboja, donio je list Bosanskohercegovačkog fudbalskog podsaveza Sarajevska pošta. Već u jesen 1933. godine “Željo” je nastupio u Regionalnoj ligi Bosne i Hercegovine.
Tokom predstojećih godina, sve do početka Drugog svjetskog rata, klub je uglavnom zauzimao mjesta u “zlatnoj sredini” lige BiH. Izuzetak je bila 1935. godina, kada je Željezničar postao prvak svoje skupine i odigrao finalni susret sa ekipom Jadrana iz Visokog, uz realnu priliku da postane prvak Bosne i Hercegovine. Uprkos teškim vremenima tokom i nakon rata, klub je opstao i ostao aktivan sve do danas. O bogatoj tradiciji “Želje” moglo bi se pisati mnogo detaljnije, a ovaj kratki istorijat služi kao uvod u sadašnjost kluba i planove za budućnost.
Počeci fudbala u Doboju – osnivanje prethodnika “Željezničara“
Do 1925. godine, sportske prilike u Doboju bile su na veoma skromnom nivou. Te godine, zahvaljujući inicijativi Alije i Smaila Hadžimujagića, osnovan je Fudbalski klub “Ozren”. Klub je već u prvim susretima ostvario zapažene rezultate i postavio Doboj na sportsku mapu.
Posebno se pamti 1931. godina, kada je sarajevska “Slavija” gostovala u Doboju. Susreti su završeni rezultatima 3:3 i 6:3, pri čemu su “plavi“ ostavili snažan utisak, pa je u tadašnjim izvještajima zapisano da je Doboj realno bio bolji tim.
Iste godine “plavi” su savladali i banjalučku reprezentaciju rezultatom 4:3, što je dodatno potvrdilo kvalitet ekipe.
Put ka ujedinjenju – pad “Ozrena” i ideja o spajanju (1933)
Veliki interes vladao je tokom finalne utakmice protiv prvaka provincije Sarajevskog n/p-a, ekipe “Uniona”, ali je “Ozren” tada izgubio rezultatom 2:3. Ipak, pravi problemi počeli su kada je veliki broj ključnih igrača napuštao klub – braća Topići otišli su u “Union”, golman Kenig u “Građanski”, a još nekoliko istaknutih fudbalera prešlo je u druge timove. Zbog toga je interes publike opadao, a “Ozren” se našao na ivici gašenja.
Upravo u tom periodu, 1933. godine, uprava S. k. “Ozrena” započela je pregovore sa rukovodstvom S. k. “Građanskog” o mogućem spajanju, kako bi se sačuvao dobojski fudbal i stvorio jači klub koji bi predstavljao grad. Pregovori su ubrzo doveli do dogovora o fuziji, što je predstavljalo preloman trenutak u istoriji sporta u Doboju.
Posebno je važno istaći da su u novoformirani klub prešla četiri najbolja igrača “Ozrena”:
Muhamed Salihović, Petar Soldo, Rifat Hadžimujagić i izuzetno talentovani Mustafa Novalić, za koga se tada vjerovalo da bi mogao igrati i u najjačim klubovima Beograda i Zagreba.
Ova dva kluba su odigrala i svoju posljednju prijateljsku utakmicu, u kojoj je “Ozren” pobijedio “Građanski” sa 3:2. Kada je sudija označio kraj utakmice, okončana je jedna epoha — imena “Ozren” i “Građanski” prestala su da postoje, a na sportsku scenu Doboja stupio je novi, ujedinjeni klub:
Fudbalski klub “Željezničar” Doboj.
